Najkvalitetnija drvna sirovina desetljećima se iz Hrvatske za bagatelu izvozila u zapadne zemlje, a potom bi se, iz istih tih zemalja, uvozio skupi, dizajnirani namještaj.

 

Najbliža Ikea, ona u Grazu, bila je opsjednuta kupcima iz Hrvatske, koji su unatoč svim graničnim peripetijama pri uvozu, nalazili ono što je u našim uvjetima bio istinski raritet: “value for money” i - nadasve - dizajn primjeren suvremenim potrošačkim potrebama.

Odlaze nam trupci

Istodobno, zemlja s golemim šumskim bogatstvom nije bila kadra proizvesti namještaj kojim bi se mogao zadovoljiti iole zahtjevniji potrošački ukus.

I danas prema zapadu i dalje odlaze trupci slavonske hrastovine ili goranske smreke, a sa zapada stiže namještaj s potpisom - izrađen od istog tog drva. Ponajviše zbog nedostatka suvremene tehnologije i osmišljenog dizajna.
Dizajneri Sven Jonke i Nikola Radeljković, u suradnji s Vladimirom Mikićem, vlasnikom zagrebačkog salona namještaja Intera, uvoznikom vrhunskog talijanskog namještaja, odlučili su, u granicama svojih mogućnosti, promijeniti tu frustrirajuću situaciju. Vladimir Mikić i njegova supruga Nataša Trbović u tom su projektu preuzeli ulogu producenta i plasiranja proizvoda što su ga Sven Jonke i Nikola Radeljković jednostavno nazvali “Element” (odluku o nazivu branda zajednički su donijeli ForUse i Intera).

Riječ je o autorskoj kolekciji namještaja, izrađenoj od slavonskog hrasta lužnjaka, autohtone i iznimno kvalitetne drvne sirovine, poznate i izvan granica Hrvatske; nažalost, uglavnom po glomaznom, ornamentiranom namještaju pseudotradicionalnog stila od masivne hrastovine, koji je primjereniji lovačkim kućama i ruralnim ambijentima nego suvremenim stambenim prostorima. Program “Element”, utemeljen na maloserijskoj proizvodnji i arhetipskim oblicima u tradiciji manufakturnog stolarstva, upućuje na izvornu kvalitetu slavonskog hrasta i vraća mu dostojanstvo izgubljeno.

Hrastom u svijet

- Izabrali smo hrast kao naše najkvalitetnije, autohtono drvo, svjesni kako se na tržištu možemo probijati samo izvornom kvalitetom i originalnim dizajnom. U salonu Intera izložili smo nekoliko prototipova namještaja i pomno pratili reagiranje posjetitelja. Iako smo u početku razmišljali o tanjim plohama, uočili smo sklonost publike prema masivu (‘masiv’ podrazumijeva puno drvo o.a.), namještaju koji sugerira veću čvrstoću i dulje trajanje i habanjem dobiva na kvaliteti  - kažu Radeljković i Jonke.

Nikola Radeljković, rodom iz Sarajeva, i Sven Jonke, unuk našeg glasovitog jezikoslovca Ljudevita Jonkea, rođen u Njemačkoj, počeli su surađivati na drugoj godini studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Obavljajući zajednički fakultetske zadaće otkrili su mnoge podudarnosti u razmišljanju o dizajnu, a suradnja nije prekinuta ni nakon Svenova odlaska u Beč, gdje je nastavio studirati i upoznao Christopha Katzlera, koji je na visokoj školi za primijenjenu umjetnost studirao dizajn. Upravo će s njim Radeljković i Jonke poslije osnovati dizajnerski tim nazvan Numen/For Use. Numen označava multidisciplinarni tim u kojemu su uz Svena i Nikolu od početka radili Jelenko Hercog i Toni Uroda, grafički i multimedijalni dizajneri. Numen je u Hrvatskoj radio razne projekte, počevši od oblikovanja izložbe 01, prve izložbe Hrvatskog društva dizajnera, do oblikovanja postava i kataloga 34. Zagrebačkog salona, na kojem je Numen dobio i Grand prix.For Use, formalno stacioniran u Beču, realizirao je projekte s talijanskim proizvođačima.

For Use s nekoliko svojih prototipova namještaja još  1998. odlaze u Milano i ondje upoznaju Capellinija, koji je tada bio na stvaralačkom vrhuncu i čiji je brand zauzimao vodeću poziciju u Italiji.

Autohtoni resursi

On im pruža potporu i tako počinju raditi i za druge proizvođače. Nakon uspješne suradnje s talijanskim i njemačkim proizvođačima namještaja, kojima su prodavali svoje dizajnerske projekte, Radeljković i Jonke na Sajmu namještaja u Milanu prije pet godina upoznaju Vladimira Mikića i nakon toga se, dijelom i na njegov nagovor, odlučuju angažirati i u Hrvatskoj. Počinju zajednički razmišljati o tome kakav bi to proizvod trebao biti, na kakvim bi se tehnološkim preduvjetima trebao temeljiti i kakve bi mu bile mogućnosti plasmana na tržištu.

Hrvatska drvna industrija po svojoj tehnološkoj opremljenosti zaostaje za prestižnim talijanskim, njemačkim ili francuskim tvrtkama (iako postoje manje tvrtke suvremeno tehnološki opremljene, ali teško nalaze svoju tržišnu nišu) i bilo im je jasno da su već u startu limitirani te da taj nedostatak moraju nadoknaditi vještom uporabom autohtonih resursa. Izbor je pao na slavonski hrast: Radeljković i Jonke bili su zaduženi za oblikovanje programa i istraživački posao nužan za njegovu realizaciju, a Vladimir Mikić za logističku potporu projektu i plasman proizvoda. Tako je nastao program “Element”.


Hrvatski dizajn centar, bez ikakve državne potpore, organizirao je natječaj “Dizajn za održivi razvoj” i nakon toga su s projektima - među kojima i Radeljković-Jonkeovim - koje je odabrao finski selektor Kukkapuro potražili proizvođača.

Odabrana je Drvna industrija Novoselec, koja ima dugu tradiciju proizvodnje namještaja.

Treći član u Beču

Proizvodnja je vrlo delikatna, jer hrastovina mora biti optimalno prosušena i besprijekorno spajana kako ne bi došlo do naknadnih devijacija. Autori projekta prije programa “Element” dizajnirali su petnaestak proizvodnih serija namještaja za najprestižnije talijanske proizvođače kao što su Cappellini, Zanotta i Moroso i njemački Interlubke, koji samo s modelom bračnog kreveta što su ga dizajnirali ostvaruje promet od 3 milijuna eura na godinu.

Radeljković i Jonke danas žive pretežito u Zagrebu, ali često odlaze u svoj studio u Beču, gdje živi i radi treći član tima Numen/For Use Christoph Katzler, koji ima i vlastitu stolarsku radionicu u kojoj sam izrađuje prototipove namještaja.

Prve hrastove stolove, police za knjige, Hi-Fi linije i televizore, krevete i stalke za novine izrađene u Novoselcu i izložene u salonu namještaja Intera kupili su arhitekti i dizajneri. Naziv “Element” savršeno odgovara filozofiji dizajna tog programa: riječ je o “elementarnom” oblikovanju materije koju autori smatraju presnažnom da bi je podvrgavali nekom posebnom stilu ili mu pak podilazili. To znači da program nema trendovske odrednice i da se bazira na potenciranju ljepote i snage materijala. 

Drvna industrija Novoselec ima zatvoren proizvodni ciklus, od nabave trupaca, pilane i sušare do proizvodnje.

Autori namjeravaju uvesti u posao i neku drugu drvnu sirovinu, primjerice orah, ali se žele zadržati na masivu. U daljnjem razvijanu branda “elementarnosti” moguće je i uvođenje nekih suvremenih materijala kao što su metal i fiberglas.

Što stariji, to bolji

Nakon promotivnog predstavljanja programa “Element” u salonu Intera, autori projekta organizirat će u Novoselcu proizvodnju manjih serija, ovisno o zanimanju tržišta. Cijene su u srednjoj do višoj kategoriji proizvoda, ali ipak niže od usporedivih programa inozemnih proizvođača, pa postoje realni izgledi da se namještaj plasira u inozemstvo.

- Osim kompaktnosti, koja je važna i zbog toga što proizvod nakon habanja ili oštećenja ispod ulaštene površine ne otkriva neku svoju jeftinu unutrašnjost, nego dosljednu kvalitetu materijala, iznimno je važna i komponenta ‘dostojanstvenog starenja’: proizvod s godinama, zapravo, dobiva na vrijednosti i ljepoti. Osim toga, program je iskren i istinit: ne prodaje se lažni, furnirani sjaj u koji je umotana unutrašnjost sumnjive kvalitete, nego izvorna ljepota plemenite sirovine, na koju se nanose prirodna ulja Tiberman na biljnoj osnovi kojima se ona hrani. Ulja mogu biti s određenim pigmentom, pa se namještaj može i tonirati, a kako drvo upija ta ulja, tako su svake godine potrebna premazivanja. Drvo premazano uljima diše i djeluje prirodnije nego kad je lakirano i kad su mu pore zatvorene. S takvim se namještajem uspostavlja prisni, taktilni odnos - ističu Radeljković i Jonke.

No, da bi ovakvi projekti bili uspješni i zaživjeli u praksi, u Hrvatskoj bi se trebalo promijeniti shvaćanje o ulozi dizajna u strategiji razvoja nacionalnog identiteta: hoće li se taj identitet razvijati na tradicionalnim obrascima kao što su pleter i šahovnica ili na suvremenom oblikovanju za kakvo se zalaže Hrvatski design centar?

- Dizajn ujedinjuje proizvodnju i kulturu, on bi mogao biti izvozni produkt hrvatske kulture, svjetonazora, estetike i proizvoda. Ovo što mi pokušavamo napraviti u Hrvatskoj samo je dio tog koncepta - kažu Radeljković i Jonke, autori “Elementa”, najdosljednijeg i najartikuliranijeg hrvatskog dizajniranog branda namještaja (uz koji treba istaknuti i Kuhinje Mesarić i još neke ambiciozne proizvođače, kreatore vlastitog branda), koji uspješno povezuje dizajn, proizvodnju i distribuciju.