Kuće se ne smiju graditi na padini, nego u padini jer se tako uklapaju u reljef. Uostalom, ukopane su kuće i energetski štedljivije

Padine su ‘in’! Zagreb, Rijeka, Dubrovnik i mnogi drugi hrvatski gradovi šire se na obronke brda koja ih okružuju, a ti dijelovi uglavnom postaju nove elitne zone, daleko od gradske gužve, a s prekrasnim pogledom na sam grad. No, na obroncima nema ravnih terena. Gradilišta su kosine. Kako na njima projektirati kuće?

- Po našim gradovima, koji su često okruženi strmim brdima, viđamo obične kuće kakve se grade u ravnicama. No, ove su zalijepljene na padinu, obično nevješto i neprilagođeno terenu. Tako se reljef uništava ružnom i agresivnom gradnjom, koja mu se svojim oblicima nameće, umjesto da se u njega uklapa - kaže arhitekt Krunoslav Ivanišin koji je sa svojim kolegom iz biroa Lulzimom Kabashijem projektirao prototipove vila na padini, namijenjene lokaciji u Dubrovniku, no primjenjive i na sve druge padine oko gradova.

Njihove se vile, predstavljene na ovogodišnjem Zagrebačkom salonu arhitekture, uklapaju u okoliš jer čuvaju prirodni oblik reljefa. Umjesto gradnje na padini, gradi se u padini. Reljef nije uništen, a teren je minimalno zauzet.

- U svijetu je mnogo gradova većim dijelom sagrađenih na padinama, uglavnom se na njima grade obiteljske kuće. Na zapadnoj obali SAD-a takve su kuće gradili arhitekti izbjegli iz Europe pred drugim svjetskim ratom, a kasnije i domaći američki arhitekti: Richard Neutra, Craig Elwood, John Lautner, Pierre Koenig i ostali.

Poznate su crnobijele fotografije ovih kuća s velikim staklenim stijenama i pogledom na grad ili prirodu fotografa Juliusa Schulmanna - priča Ivanišin. Svoju ideju vila u padini razradili su u tipove kuća X, Y i Z, prema obliku njihovih presjeka. Namijenjene su gradnji na terenu oštrog nagiba, 45 stupnjeva i više, iznad Dubrovnika, gdje se prema urbanističkom planu mogu graditi vile u zelenilu. Prema postavkama GUP-a, za gradnju vile u zelenilu potrebna je parcela od 2000 kvadrata, a sama vila može imati bruto površinu 600 kvadrata.

- Umjesto uobičajene ‘napuhane’ tipologije terasasto razvijenih kuća na padini koje ‘žderu’ pejzaž, ovaj projekt predlaže gradnju u padini pa je većina volumena svake vile ukopan u stijenu kako je to uobičajeno u vojnoj arhitekturi, ali s dubokim lođama (dakle i s pogledom i južnom orijentacijom) i prirodnim provjetravanjem svih prostorija.

Umjesto da arhitektura kancerogeno eksplodira na reljefu, ona implodira u njega. Samo manji dio volumena svake vile istaknut je iz kose plohe padine. Istaknuti dio vile X usisava pogled poput velikog ekrana, istaknuti dio vile Y prodire u pogled, a u istaknutom dijelu vile Z uključena je atrakcija silaska u pogled otvorenim stubištem odmah pri ulasku u kuću.

Ovakva prostorna dispozicija zahtijeva posebne konstrukcije; ‘nastanjene’ mostove i konzole u kojima bi se onda organizirao dnevni (boravak, blagovanje, kuhinja), dok bi se u ukopanim dijelovima kuće s lođama organizirao noćni život (spavaće sobe, radni prostor, rekreacija).

Kosi dijelovi ‘fasade’ koji se nastavljaju na prirodnu kosinu brda izveli bi se tako da ih s vremenom prekrije zelenilo, dok se potpuno ne stope s krajolikom. Bazeni, koji su danas uobičajen dio luksuznog stanovanja, integrirani su u volumen građevine. Ovaj projekt ‘štedi’ prirodni resurs - tumači Ivanišin.

Nada se kako će se projekt razviti i za druge lokacije, ponajprije za Zagreb, u kojemu se velik broj obiteljskih kuća gradi na sljemenskim padinama. Napola ukopane kuće u svijetu se grade ne samo zbog stapanja s prirodom i reljefom, nego i zato što su energetski štedljive, a to je kategorija koja se u gradnji mora sve više uzimati u obzir.

Izvor: jutarnji.hr